Zemljovid - Split (Grad Split)

Split je najveći grad u Dalmaciji, te po broju stanovnika i drugi najveći grad u Hrvatskoj, a predstavlja gospodarsko i kulturno središte Dalmacije. Smješten je na središnjem dijelu istočne obale Jadranskoga mora, omeđen Kaštelanskim zaljevom sa zapada i sjevera, a Bračkim kanalom s juga te prostorno pokriva veći dio Splitskoga poluotoka koji se spaja s kopnom svojom sjevernom i istočnom stranom.

Gradsko središte, smješteno s istočne strane poluotoka Marjana koji je danas zaštićena park-šuma, čini starovjekovna Dioklecijanova palača iz 4. stoljeća (pod UNESCO-ovom zaštitom od 26. listopada 1979. godine ), što je jedinstven primjer u svijetu. Naslonjena na antičku palaču, duž južne morske obale prema zapadu, naslonjena je srednjovjekovna jezgra. Oko te dvije jezgre koje danas čine jednu cjelinu, prema zapadu, istoku i sjeveru niknula su tijekom godina i mnoga novija pa i moderna splitska naselja. Na sjevernoj obali Splitskog poluotoka smješten je Gradski stadion Poljud, koji je od trenutka svoje izgradnje dom poznatog nogometnog kluba HNK Hajduk, čuveno splitsko brodogradilište koje danas nosi naziv Brodosplit i koje je dugi niz godina najveći splitski gospodarski subjekt, kao i luka Lora u kojoj se danas nalazi i sjedište Hrvatske ratne mornarice.

Upravno je središte Splitsko-dalmatinske županije i gravitira mu područje triju najjužnijih hrvatskih županija (nekadašnja Zajednica općina Split) i dio Hercegovine (osobito Zapadna), pa i Bosne. Prema popisu stanovništva provedenome 2021. godine Split ima 161 312 stanovnika, druga je po veličini hrvatska trgovačka luka, najveća putnička luka u Hrvatskoj i treća luka na Sredozemlju po broju putnika. Split je međužupanijsko prometno središte i iznimno posjećeno turističko odredište, a pomorskim je putem izravno povezan sa svim srednjedalmatiskim otocima kao i s Apeninskim poluotokom.

Biljka [[brnistra raste po Dalmaciji, a po njoj je prema narodnim legendama grad Split dobio ime]]

Prema narodnoj predaji grad je dobio ime po biljki brnistri (Spartium junceum, brnistra ili žuka) za koju se dugo smatralo da predstavlja točan prijevod izvornog grčkog imena kolonije - Aspálathos (grč. Aσπάλαθος) - ili skraćeno Spálathos (grč. Σπάλαθος), a koja je na mjestu današnjeg Splita bila osnovana još u antičko doba, u 3. ili 2. stoljeću p.kr. Ta tradicionalna hipoteza o nazivu grada danas je više nego upitna, budući da zapravo druga biljka - hlapinika (Calicotome spinosa, grč. ασπάλαθος, aspálathos) - na grčkom jeziku nosi izvorno ime ove grčke kolonije. Zabuna oko imena je razumljiva jer su biljke vrlo slične izgledom, ali upravo biljka brnistra je jako česta na ovom području (raste u velikom broju na Marjanu, kao i na obližnjem Mosoru te na Kozjaku), za razliku od hlapinike.

Kako je grad nakon gradnje palače dospio pod rimsku vlast ime je latinizirano u Spalatum ili Aspalatum, što je tijekom srednjeg vijeka dalje evoluiralo u Aspalathum, Spalathum, Spalatrum i na kraju u Spalatro što je bio naziv na dalmatinskom jeziku, izumrlom romanskom jeziku kojeg je koristilo domaće stanovništvo romanskog podrijetla.

Kasnije se u srednjovjekovnim latinskim ispravama i velikom broju dokumenata grad naziva Spalatum, a talijanska izvedenica imena Spalato, koju su koristili i Mlečani, koristila se sve do ranog novog vijeka. Tijekom 19. stoljeća sve se više koristi hrvatsko ime grada Split, koje je u službenim dokumentima hiperijekavizirano u Spljet, da bi potom opet bilo i službeno vraćeno u današnje ime nakon što je po završetku Prvog svjetskog rata grad Split pripojen Kraljevini Jugoslaviji.

Dugo vremena kružile su alternativne hipoteze o nastanku imena grada po kojima je, pogrešno, ime grada bilo povezivano s latinskom riječi za palaču (palatium), što je razumljivo, obzirom na činjenicu da Dioklecijanova palača više od sedamnaest stoljeća godina čini samu jezgru grada. Jedna od takvih hipoteza bila je ona da ime grada potječe od S. Palatium, skraćenog oblika Salonae Palatium (hrv. Salonitanska palača), prema nazivu za antičku Salonu, koja se nalazi u obližnjem Solinu. Takve pogrešne etimološke hipoteze potječu od Bizantskog Cara Konstantina VII Porfirogeneta, a kasnije ih spominje te preuzima i Toma Arhiđakon. Međutim, poznato je da je grad nekoliko stoljeća stariji od palače po kojoj je navodno dobio ime pa su takve hipoteze danas posve napuštene.

Druga zabilježena imena još su i Spalatrum, Spalathron, Spalantum, Spaleta, Spalat.